Fizioterapija

Fizioterapeuti vrednuju, planiraju i sprovode programe rehabilitacije koji poboljšavaju ljudske pokretne sposobnosti, maksimiziraju sposobnost kretanja, olakšavaju bol i liječe ili sprečavaju fizičke promjene povezane sa povredama, zarazama i drugim nedostacima. Oni primjenjuju širok spektar fizičkih terapija i tehnika kao što su kretanje, ultrazvuk, zagrijavanje, laserske i druge tehnike.

Zadaci uključuju:

• testiranje mišićne, nervne, vezivne i funkcionalne sposobnosti kako bi se identifikovali fizički problem pacijenata;
• uspostavljanje ciljeva liječenja sa pacijentima i propisivanje programa liječenja;
• liječenje pacijenata kako bi se umanjio bol, poboljšala cirkulacija, ojačali mišići, poboljšali kardiovaskularni sistem i disajni organi, obnovila vezivna pokretljivost i usavršila ravnoteža i koordinacija;
• korištenje terapeutskih mogućnosti vježbe, toplote, hladnoće, masaže, manipulacije, hidroterapije, elektroterapije, ultraljubičastih i infra-crvenih zraka i ultrazvuka u liječenju pacijenata;
• pregledanje, konstantno nadziranje i ocjenjivanje programa liječenja;
• davanje uputa pacijentima i njihovim porodicama u procesu kućnog liječenja;
• vođenje zabilješki o statusu pacijentovog zdravlja i reakcije na liječenje putem medicinskih kartona i podjela tih informacija sa drugim zdravstvenim stručnjacima kako bi se osigurao nastavak liječenja;
• razvoj i sprovođenje programa za zaštitu i sprečavanje uobičajenih fizičkih bolesti i poremećaja.

Najopštije generičke kompetencije na nivou svakog od ciklusa obrazovanja, koje mora da posjeduje svaki svršeni student bez obzira na studijski program odn. ustanovu u kojoj je završio visokoškolsko obrazovanje, definisani su:

• Dablinskim deskriptorima (Dublin descriptors), koji predstavljaju skup kriterijuma o očekivanim postignućima i sposobnostima studenata za razlikovanje različitih ciklusa obrazovanja, koji su predloženi od Zajedničke inicijative o kvalitetu (Joint Quality Initiative – JQI), i koji su prihvaćeni kao osnova opisa svakog ciklusa obrazovanja na ministarskom sastanku u Bergenu maja 2005. godine.
• Opštim okvirom kvalifikacija u evropskom visokom obrazovanju (Framework for Qualifications of the European Higher Education – EQF for HE) koji je usvojen na ministarskom sastanku u Bergenu maja 2005. godine.

Ove kompetencije su kategorizovane kao instrumentalne, interpersonalne i sistemske:

• Instrumentalne kompetencije obuhvataju:
  • Kognitivne sposobnosti, razumjevanja i manipulacije idejama i mislima.
  • Metodološke sposobnosti komunikacije sa okolinom: organizovanje vremena i strategije učenja, donošenja odluka ili rješavanja problema.
  • Tehnološke sposobnosti vezane za korišćenje tehno-loških sredstava, računara i primjena vještine upravljanja informacijama.
  • Jezičke sposobnosti kao što su pisana i usmena komunikacija ili znanje stranih jezika.
• Interpersonalne kompetencije: Individualne sposobnosti koje obuhvataju sposobnost izraža-vanja svojih osjećanja, socijalne vještine kao što su inter-personalne vještine, rad u timovima, ili izražavanje društvene i etičke posvećenosti. Ove kompetencije omogućavaju procese društvene interakcije i saradnje.
• Sistemske kompetencije su one vještine i sposobnosti koje se odnose na cjelokupnesisteme. One predstavljaju kombinaciju razumjevanja, senzibiliteta i znanja pomoću čegaće osoba moći da sagleda u kakvom su odnosu pojedini dijelovi i na koji način činecelinu. U ove sposobnosti spadaju sposobnost planiranja promjena u cilju poboljšanjačitavih sistema i stvaranja novih sistema. Za sistemske kompetencije potrebno jeprethodno usvajanje instru-mentalnih i interpersonalnih kompetencija

Kvalifikacije koje predstavljaju uspješan završetak prvog ciklusa (180-240 ECTS bodova) dodjeljuju se studentima koji:

• pokažu znanje i razumijevanje u području studija, koje se nadovezuje na njihovo srednjoškolsko obrazovanje i koje je uobičajeno na nivou prvog ciklusa, uz podršku odgovarajućih resursa za učenje na visokoškolskom nivou (univerzitetskih udžbenika, informacionih i komunikacijskih tehnologija), koje uključuje i aspekte poznavanja naprednih dostignuća u datom području studija;
• mogu da primjene detaljno znanje i kritičko razumijevanje principa vezanih za dato područje studija/discipline na način koji pokazuje profesionalan pristup radu ili struci, te posjeduju kompetencije koje se obično iskazuju sposobnošću formiranja i potkrepljivanja mišljenja i stavova argumentima i sposobnošću rješavanja problema unutar datog područja studija;
• imaju sposobnost da prikupljaju i tumače relevantne podatke (unutar datog područja studija) na osnovu kojih donose sudove koji mogu da sadrže i razmišljanja o relevantnim društvenim naučnim ili etičkim pitanjima;
• mogu primijeniti osnovne metode sticanja znanja i aplikativna istraživanja u datoj disciplini, te su u stanju da odluče o tome koji pristup da upotrijebe za rješavanje datog problema, i svjesni su u kojoj mjeri je odabrani pristup primjeren rješavanju takvog problema;
• mogu iznositi i prenositi informacije, ideje, probleme i rješenja auditoriju koji je specijalizovan za dato područje izučavanja, ali i auditoriju koji nije specijalizovan, uz korištenje odgovarajućeg jezika (a tamo gdje je to primjereno, i jednog ili više stranih jezika) i uz korištenje komunikacijskih tehnologija;
• su izgradili vještine učenja neophodne za dalji studij, uz visok stepen autonomije i akademskih vještina i svojstava neophodnih za istraživački rad, shvatanje i procjenu novih informacija, koncepata i dokaza iz različitih izvora;
• posjeduju temelj za buduće samousmjeravanje i cjeloživotno učenje;
• su stekli interpersonalne vještine i vještine timskog rada, primjerene za zapošljavanje i/ili dalji studij.

Fizioterapeut (fizikalni terapeut) je zdravstveni stručnjak koji radi u oblastima promocije i prevencije zdravlja, te terapije i rehabilitacije sa osobama svih uzrasta, i u svojevrsnom partnerstvu sa svojim klijentima/pacijentima, nastoji da održi i podstakne njihovo zdravlje i da nadomjesti funkcije i samostalnost koje im nedostaju, zbog problema izazvanih tjelesnim, psihološkim i drugim poremećajima i/ili onesposobljenosti odn. hendikepa koji proizlaze iz tih poremećaja (Svjetska zdravstvena organizacija, 1980. – WCPT, 1995.)

Specifični deskriptori studija zdravstvene njege u programu “Fizioterapije”

Studij “Fizioterapije” na Fakultetu zdravstvene njege daje studentima specifične stručne kompetencije odn osposobljava studente za:

• specifičnu fizioterapijsku pro-cjenu statusa i fizikalne funkcio-nalnosti pacijenta odn. korisnika fizioterapijske njege i terapije i procjenu potreba za fizio-terapeutskim tretmanom;
• provođenje kineziometrijskih i drugih mjerenja u svrhu dijagno-sticiranja funkcije lokomotornog sistema, te provođenje drugih dijagnostičkih postupka za koje je ovlašten;
• planiranje i programiranje standardnih i posebnih fizio-terapeutskih postupaka u skladu sa potrebama korisnika;
• izbor odgovarajućih fizikalnih sredstava i tehnika koje zavise od poznavanja kineziologije, pozna-vanja patofizioloških mehanizama koji uzrokuju poremećaj kretanja, poznavanja terapijskih procedura, i poznavanja efekata fizioterapijskih tretmana, te
• sposobnosti interpretacije i evaluacije učinaka tretmana;
• sudjelovanje u obrazovanju fizioterapeuta i ostalih zdravstvenih radnika;
• sudjelovanje u istraživanjima u području fizioterapije, naročito rizičnih grupa populacije;
• osposobljavanje za timski rad, a naročito za transdisciplinarni model timskog rada. Student se ospo-sobljava za komunikaciju sa članovima različitih zdravstvenih, terapijskih, rehabilitacionih, soci-jalnih i odgojnih timova, što pospješuje ostvarenje terapijskih ciljeva;
• kontinuiranu vlastitu edukaciju, kao i rad na unapređenju struke. Talentovani diplomirani fizio-terapeuti će sudjelovati u obrazov-nom procesu (studenata na dodiplomskoj nastavi i u stručnom obrazovanju drugih stručnjaka u zdravstvenim i drugim ustanovama), mogu biti uključeni kao instruktori u nastavi, zdravstvenim i socijalnim ustanovama koje se bave sprovo-đenjem zdravstvene zaštite, a bit će osposobljeni da daju doprinos efikasnoj organizaciji fizioterapijske djelatnosti sudjelujući u planiranju organizacije rada;

Komunikacijskim kompetencijama i vještinama, te poznavanjem psiholoških faktora terapijskog procesa, diplomirani fizioterapeuti će biti osposobljeni da pomažu u razvijanju pozitivnih odnosa s bolesnikom i njegovom porodicom u cilju smanjenja tjeskobe i izgradnje motivacije neophodne u terapijskom procesu.

Proces intenzivnog razvoja i primjene visokih tehnologija u medicini, hiperprodukcija informacija i širenje naučnih saznanja, multipliciranje specijalističkih znanja, ali i interdisciplinarnog karaktera savremenih znanja reflektuju se na organizaciju, metodiku i  didaktiku obrazovanja kolaterarnih zanimanja u zdravstvenoj oblasti.

To je jedan od glavnih razloga da se programi u obrazovanju tih struka pomjeraju ka zahtjevima višeg i visokog obrazovanja, što postaje standard u obrazovnim sistemima razvijenih država.

Osnovni razlozi za osnivanje studija “Fizioterapije” su:

• potrebe da se oblast fizioterapije i pratečih naučnih disciplina koje obezbjeđuju holistički pristup funkciji zdravlja, studiraju na interdisciplinarni i multidisciplinarni način;
• unapređenje zdravstvene zaštite;
• proširene mogućnosti akademskog školovanja učenika srednjih medicinskih škola;
• veliko interesovanje medicinskih tehničara za proširenjem obrazovanja i otvaranjem mogućnosti dodatnog obrazovanja u kontekstu cjeloživotnog učenja (life long learning);
• pozitivna iskustva razvijenih zemalja;
• potrebe za dodatnim kadrom u fizioterapijskoj praksi;
• potrebe uvođenja bolonjskih principa u edukativnoj praksi u oblasti fizioterapije (trogodišnji diplomski studij, jednosemestralni predmeti, sistem prenosa i akumulacije kredit-bodova, transparentnost stečenog obrazovanja i vertikalna i horizontalna prohodnost, efikasnost i pragmatičnost studija etc.);
• velike potrebe za kadrovima navedenih profila u razvijenim zemljama, što otvara mogućnost zaposlenja u inostranstvu.

Savladavanjem nastavnog plana i programa studenti stiču ne samo odgovarajuća znanja vezana za teorijsko razumijevanje predmeta, već takođe i specifične vještine odnosno sposobnosti i kompetencije vezane za praktičnu i operativnu primjenu tih znanja, te vještine neophodne za sticanje odgovarajućih profesionalnih kvalifikacija studenata.

Fizioterapeuti obezbjeđuju zdravstvene usluge koje pomažu da se obnovi tjelesna funkcija, poboljša pokretljivost, smanji i olakša bol i sprijeći odn. ograniči  trajna fizička onesposobljenost pacijenata koji pate zbog tjelesnih povreda ili različitih bolesti. Oni obnavljaju održavaju i unapređuju ukupnu kondiciju i zdravlje pacijenata.

Njihovi pacijenti uključuju žrtve nesreća i pojedince koji su u stanju nesposobnosti uzrokovane obolenjem kičmenog stuba, artritisom, obolenjem srca, prelomima, ozljedama glave i cerebralne paralize.

Fizioterapeut je u sklopu svoje struke osposobljen za sudjelovanje u postupku procjene bolesnika, te djelovanje u terapiji kao i u područjima prevencije i evaluacije. On ima etičku i legalnu odgovornost da prikupi informacije potrebne za planiranje i sprovođenje uspješnog fizioterapijskog tretmana (Kanadsko udruženje fizioterapeuta, 1986.).

Diplomirani studenti i diplomirani studenti-specijalisti na programu “Fizioterapija” osposobljeni su za prestižna zanimanja i poslove:

stručne poslove fizikalne, kinezio i fizio-terapije u specijalističkim obla-stima: fizioterapije u hirurgiji i traumatologiji, fizioterapije u ortope-diji, fizioterapije u kardiologiji i pulmologiji, fizioterapije u reuma-tologiji, fizioterapije u neurologiji, fizioterapije u pedijatriji, fizioterapije u ginekologiji i akušerstvu, fizioterapije u gerijatriji, 

zatim poslove: medicinskog masera, sportskog fizioterapeuta i banjskog fizioterapeuta,

zatim poslove radnog terapeuta u specijalističkim oblastima: neuro-razvojnih i neuroloških poremećaja, kod oštećenja mišićno-koštanog sistema, kod psihosocijalnih pore-mećaja odn. poslove radne terapije rehabilitacije u zajednici,

te rukovodeće i organizacione poslove  vezane za menadžment ustanova fizikalne, fizio i banjske terapije.

Diplomirani fizioterapeuti će pružati usluge klijentima/pacijentima u privatnom i javnom sektoru, u ambulantnim službama, bolnicama, rehabilitacionim centrima, ustano-vama socijalnog staranja, klinikama, školama, sportsko-rekreacionim i banjsko-rehabilitacionim centrima, preduzećima, te korisnicima u njihovim vlastitim domovima.

U okviru studija stvoreni su temelji za doživotnu profesionalnu mobilnost i permanentni stručni razvoj.