Menadžment u zdravstvu

Ekonomska pitanja igraju sve veću ulogu u upravljaju zdravstvenim ustanovama. Iz toga razloga upravljanje bolnicama, farmaceutskim kompanijama ili ustanovama hitne pomoći zahtjeva ne samo kvalifikacije u oblasti medicinskih nauka, već i profesionalna znanja iz oblasti menadžmenta. Ova znanja se obezbjeđuju studijskim programima koji su dizajnirani prema posebnim zahtjevima specifičnih oblasti ili uloge i mjesta u okviru osnovne djelatnosti.

Značajne promjene koje se dešavaju u oblasti zdravstva posljedica su intenzivnog tehnološkog razvoja i primjene naprednih tehnologija u medicinskoj struci, promjena u starosnoj strukturi stanovništva, promjena u standardima usluga zdravstvene njege i zaštite, promjene u pristupu pojedinaca kompleksu očuvanja i unapređenja vlastitog zdravlja i kvaliteta života, inovativnih pristupa u finansiranju i plaćanju usluga njege i zdravstvene zaštite, te dizajniranju dinamičnih sistema isporuke usluga u oblasti zdravstvene zaštite.

Bolnice i klinike nisu samo medicinske ustanove već istovremeno i socijalne i poslovne ustanove. Stoga njima moraju upravljati administratori koji su obučeni da preuzmu odgovornost upravljanja i koji razumiju odn. koji su u stanju da integrišu različite profesionalne, ekonomske i socijalne faktore rada zdravstvenih ustanova.

Osnovni razlozi za osnivanje studija ovog tipa su:

• unapredjenje zdravstvene zaštite;
• proširene mogućnosti akademskog školovanja učenika srednjih medicinskih škola;
• veliko interesovanje medicinskih sestara i tehničara za proširenjem obrazovanja i otvaranjem mogućnosti dodatnog obrazovanja u kontekstu cjelo-životnog učenja (life long learning);
• pozitivna iskustva razvijenih zemalja;
• potrebe za profesionalnim znanjima u oblasti menadžment u zdravstvenoj djelatnosti;
• velike potrebe za kadrovima navedenih profila u razvijenim zemljama, što otvara mogućnost zaposlenja u inostranstvu. 

Savladavanjem nastavnog plana i programa studenti stiču ne samo odgovarajuća znanja vezana za teorijsko razumijevanje predmeta, već takođe i specifične vještine odnosno sposobnosti i kompetencije vezane za praktičnu i operativnu primjenu tih znanja, te vještine neophodne za sticanje odgovarajućih profesionalnih kvalifikacija studenata.

Oblast menadžmenta u zdravstvu nudi jedinstvene izazove u profesiji, ali i odgovarajuće nagrade, kako finansijske tako i psihološke odn. emocionalne. U tom pogledu, rukovodioci u oblasti zdravstvene njege imaju mogućnost da značajno doprinesu poboljšanju zdravlja u lokalnim zajednicama u kojima njihove zdravstvene ustanove pružaju usluge, a time i da unaprijede kvalitet života svojih sugrađana.

U okviru studija stvoreni su temelji za doživotnu profesionalnu mobilnost i permanentni stručni razvoj.

Rukovodioci zdravstvenih ustanova za zadravstvene usluge sa 10 i više zaposlenih upravljaju aktivnostima ustanove u pružanju poslovnih usluga vanjskim korisnicima (planiraju, organizuju, vode i kontrolišu), uz nadzor glavnog direktora i izvršnih direktora te uz savjetovanje sa direktorima ostalih organizacionih jedinica preduzeća.

Ti poslovi uključuju:

planiranje, organizovanje, vođenje i kontrolu pružanja usluga vanjskim korisnicima, kao što su različite vrste zdravstvenih usluga, zdravstveno osiguranje, poslovi sa analizama, obrada podataka, istraživanje tržišta, računovodstvo, laboratorijski inžinjering, čišćenje objekata, tehnička ispitivanja i analize, reklamiranje i pakovanje;

• osiguravanje djelotvornog korištenja materijalnih i finansijskih sredstava te osoblja i ispunjavanje planova;
• planiranje i upravljanje dnevnim operacijama;
• kontrolu troškova;
• uspostavu i vođenje operativnih i administrativnih poslova;
• nadziranje primjene propisa o sigurnosti na radu i sličnih postupaka;
• nadgledanje izbora, osposobljavanja i rada osoblja;
• predstavljanje organizacione jedinice u okviru nadležnosti u preduzeću ili izvan njega;
• nadzor ostalih saradnika.

Na osnovu obrazovnog profila diplomiranog bachelora i diplomiranog specijaliste zdravstvene njege, u domenu diplomskog, specijalističkog i post-diplomskog studija Univerzitet je kreirao veliki broj operativnih i primjenjenih subspecijalizacija/usmjerenja, koje kvalifikuju studente za stručne odn. ekspertne, administrativne, upravljačke i konsultantske poslove u sektoru zdravstva i to u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, rehabilitacionim ustanovama i banjama, sportskim organizacijama i ustanovama, inspekcijskim ustanovama, zdravstvenim fondovima i organima lokalne uprave odn. organima državne uprave.

Diplomirani studenti  menadžmenta u zdravstvu zapošljavaju se na pozicijama profesionalaca u oblasti finansija, logistike, marketinga, planiranja i obrade podataka u zdravstvu.

Diplomirani studenti i diplomirani studenti-specijalisti na studijskom programu "Menadžmenta u zdravstvu" osposobljeni su za prestižna zanimanja i poslove:  referenti, sekretari, administratori, rukovodioci i savjetnici javnih i privatnih zdravstvenih ustanova i fondova, direktori medicinskih ustanova, rukovodioci službi za medicinsko -administrativne i dokumentacione poslove, rukovodioci tehničkih i logističkih službi i službi održavanja, referenti kadrovskih poslova i odnosa s javnošću.

Diplomirani studenti zdravstvene njege će uglavnom biti involvirani u različitim aspektima upravljanja i rukovođenja organizacionim jedinicama, ustanovama, organima i organizacijama u oblasti zdravstva, te u planiranju i menadžmentu ljudskih resursa i organizovanju procesa rada.

To vodi prema fokusiranju ka sljedečim generičkim sposobnostima koje su neophodne u različitim tipovima organizacija i različitim oblastima kako bi diplomirani studenti bili pripremljeni za stalne i ubrzane promjene radnog okruženja.

Specifične kompetencije studenata u programu "Menadžmenta u zdravstvu"
Menadžeri odn. rukovodioci u zdravstvu imaju obaveze i odgovornosti ne samo da osiguraju da njihove organizacije dobiju najjaču moguću medicinsku, operativnu, logističku i finansijsku podršku, kako bi podmirili potrebe pacijenata, njihovih porodica i lokalnih zajednica, već i da osiguraju da bolnice i druge organizacije zdravstvene zaštite, u svojim lokalnim zajednicama, služe kao mreže za podršku i sigurnost, obezbjeđujući osnovnu i tekuću njegu svim kategorijama stanovni-štva, a posebno ugroženim kategorijama, kao i pouzdane, ažurne i dostupne informacije o ugroženosti javnog zdravlja i javnih dobara u vremenima kriza.

To su iskusni i stručni profesionalci, kojima je iskreno stalo do kvaliteta njege koju pacijenti dobijaju (jer u ishodištu svoje profesije potiču iz zdravstvene djelatnosti). Oni nisu samo naredbodavci, već partneri sa ljekarima, sestrama i drugim profesionalnim osobljem u zdravstvnoj djelatnosti.

Programi drugog ciklusa fokusiraju se na akviziciju proširenih i specijalističkih znanja da bi studente upoznali sa naprednim i specijalističkim funkcijama u odabranom studijskom programu i sa istraživačkim, analitičkim, strukovnim i radnim okruženjem u kojima se ove funkcije odvijaju u preduzečima, ustanovama, organima uprave, klinikama i laboratorijama, kao i u različitim oblicima njihove integracije. Studenti takođe trebaju da se upoznaju i sa proširenim skupom instrumenata za podršku radnom i poslovnom procesu, organizacionim i komunikacionim vještinama, zajedno sa sposobnošću da analiziraju i struktuiraju probleme koji proizilaze iz tih procesa.

Osnovni cilj studija drugog ciklusa jeste da student-kandidat stekne produbljena opšta znanja utemeljena u osnovnom profesionalnom znanju iz šire naučne oblasti odn. naučnog polja koji su predmet studija, te duboka i specijalistička znanja iz užeg područja vlastitog interesovanja u kojem priprema završni rad, te da stekne potrebno znanje korišćenja naučnih metoda i istraživačkih tehnika u užem području istraživanja, kako bi se osposobio da kreativno rješava kompleksne probleme iz svoje prakse,odn. kako bi se osposobio za dalji naučno istraživački rad.

Pojedinačni ciljevi studija drugog ciklusa koji se ostvaruju na Panevropskom univerzitetu buhvataju:

• Sticanje, razvijanje i prenošenje znanja i sposobnosti posredstvom obrazovnog procesa i naučnoistraživačkog rada s ciljem doprinosa razvoju pojedinaca i napretku društva;
• Pružanje mogućnosti pojedincima da, pod jednakim uslovima produže obrazovanje stečeno u prvom ciklusu, steknu sposobnosti, kompetencije, znanja i vještine visokog obrazovanja u drugom ciklusu i usvoje visoke moralne i humanističke vrijednosti koje proizilaze iz obrazovnih ciljeva drugog ciklusa;
• Ostvarivanje strateških ciljeva evropskog prostora visokog obrazovanja, cjeloživotnog učenja i mobilnosti studenata i akademskog osoblja u domenu studija drugog ciklusa;
• Ostvarivanje kvalifikacionog okvira studija drugog ciklusa koji je kompatibilan sa Kvalifikacionim okvirom u evropskom području visokog obrazovanja i koji omogućava sticanje opštih generičkih sposobnosti i kompetencija drugog ciklusa baziranih na evropskim standardima;
• Unapređivanje teorijskog okvira i preuzimanje dodatnih kompetencija šire naučne oblasti u kojoj je lociran studij drugog ciklusa kao osnov za unapređena specijalistička i ekspertna znanja i profesionalni razvoj;
• Stvaranje i održavanje međunarodne uporedivosti standarda, naročito u unutarinstitucionalnom, međuinstitucionalnom, regionalnom i evropskom kontekstu, te da na taj način omogući, pospješi i unaprijedi mobilnost kako za studente i akademsko osoblje, tako i za neakademsko osoblje i građane;
• Omogućavanje studentima drugog ciklusa sistematsko razumijevanje i savladavanje znanja u njegovom području studija, koje se temelji na znanjima, odnosno proširuje i nadograđuje znanja dodiplomskog studija, i istovremeno predstavlja osnov za originalnost pri razvoju i primjeni ideja u kontekstu istraživačkog rada;
• Osposobljavanje studenata da mogu primijeniti svoje znanje i razumijevanje, kao i sposobnosti rješavanja problema, na nove i nepoznate sredine unutar šireg (ili interdisciplinarnog) konteksta u vezi sa njihovim područjem studija;
• Osposobljavanje studenata da primjenjuju konceptualno i apstraktno razmišljanje, uz visok nivo kreativnosti, čime se omogućava formiranje kritičkog mišljenja i razrada alternativnih rješenja, kao i primjena istraživačkog i akademskog rada u datoj disciplini;
• Osposobljavanje studenata da integrišu znanje i bave se složenim problemima, te da formulišu sudove na osnovu datih informacija, uz spremnost za preuzimanje socijalnih i etičkih odgovornosti vezanih za primjenu tih znanja ili sudova;
• Sticanje interpersonalnih vještina i vještina timskog rada, primjerenih različitim kontekstima učenja i zaposlenja, osposobljavajući studente za pokretanje inicijative, donošenje odluka u deficitu vremena, rukovođenje i harmonizaciju timova i društvenih grupa.
• Redefinisanje nastavnih planova i reinženjering studijskih kurikuluma drugog ciklusa u cilju obezbjeđenja odgovarajućih profesionalnih kompetencija studenata i dizajniranja obrazovnog procesa kao stepenaste spirale i ostvarivanja principa cjeloživotnog učenja;
• Individualizacija i prilagođavanje studija intelektulanoj i psihološkoj mjeri i potrebama studenata kroz interdisciplinarni izborni program, istraživačku praksu i stažiranje.
• Uvođenje savremenih metoda rada sa studentima kroz interaktivnu nastavu u malim grupama, pedagoške radionice, istraživački rad i projekte, kreativnu participaciju studenata u obrazovnom procesu uz evaluiranje znanja studenata u vidu kontinuiranog procesa praćenja njihovih postignuća i sinteze svih oblika rada;
• Uspostavljanje i razvijanje svestrane akademske saradnje u domenu studija drugog ciklusa sa drugim visokoškolskim ustanovama iz zemlje i inostranstva, privrednim subjektima i istraživačkim institucijama, sa akcentom na razvoj zajedničkih studijskih programa, naučno-istraživačkih projekata, mobilnosti studenata i akademskog osoblja i razvoja koncepta dvojnih i zajedničkih diploma;

Da bi postigli ove obrazovne ciljeve u studiju drugog ciklusa studenti treba da iskuse različite tipove nastavnih metoda kao što su kontaktna nastava sa frontalnim predavanjima odn. instruktivna i fakultativna nastava za izborni program, vježbe, seminari, istraživački seminari i projektni zadaci, pedagoške radionice, problemski orjentisane radionice, laboratorijska nastava, demonstracioni časovi, istraživanje izvora i individualni rad, radno orjentisane vježbe, izrada modela, istraživački rad na terenu, istraživački rad i rješavanje kompleksnih praktičnih funkcionalnih problema ustanova, organizacija i preduzeća u okruženju.

Povezano sa tim studenti treba da prođu i različite metode procjene znanja kojima se dokumentuju postignuti obrazovni ishodi. To znači da obrazovni ishodi predmeta treba da budu postignuti odgovarajučim nastavnim i ispitnim metodama, gdje studenti prezentuju ne samo nivo svoga osnovnog znanja, već i svoju sposobnost da koriste instrumente za podršku radnom, istraživačkom i poslovnom procesu, da organizuju svoj rad, da komuniciraju u kontekstu svoga rada i da argumentuju rezultate.

Panevropski univerzitet stoga koristi mnoštvo različitih metoda procjene znanja i postignuća studenata tokom studija drugog ciklusa, a naročito se procjenjuju metode kojima se unapređuju organizacione, komunikacione i sistemske kompetencije studenata. Nakon studija drugog ciklusa, studenti bi trebali da imaju mogućnost rada i zaposlenja na složenijim, kompleksnijim i odgovornijim poslovima kao i mobilnosti u daljim studijima trećeg ciklusa odn. uključivanja u sistem “učenje za život”.

Savremeni svijet ulazi u informatičku civilizaciju u kojoj su najznačajniji resursi informacije i sredstva za akviziciju, prenos, obradu i disemenaciju informacija. Mediji postaju faktički informatički servisi a Internet postaje univerzalno multimedijalno sredstvo razmjene i publikovanja informacija u interaktivnom obliku. Sposobnost snalaženja u novoj “civilizaciji medija” postaje ključni element kompetitivnosti pojedinaca i cijelih društvenih zajednica. Bitno redefinisan pojam informacije i mogućnosti pronalaženja i adekvatnog korištenja odgovarajuće informacije utiče i na obrazovne potrebe svakog pojedinca a time i redefiniše sve aspekte pedagoškog rada: metodiku, didaktiku, obrazovnu tehnologiju, obrazovni sistem.

Znanje i informacije predstavljaju najznačajniji resurs savremenog razvijenog društva čiji su strateški ciljevi zamjena klasične proizvodne ekonomije sa ekonomijom usluga, “društvom znanja” i “društvom učenja”.

Nastava drugog ciklusa se bazira na jezgrenim znanjima prvog ciklusa. Prema nastavnom usmjerenju može da bude vertikalna, horizontalna ili interdisciplinarna što zavisi od znanja koja su stečena tokom studija prvog ciklusa. U drugom ciklusu, koriste se različiti nastavni metodi kojima se stimuliše ne samo preuzimanje znanja u predmetnim oblastima, već takođe i priprema studenta da pronalaze relevantne instrumente za rješavanje problema, kao i njihovu sposobnost da se organizuju i komuniciraju i konačno da budu u stanju da prezentuju rješenje problema u širem kontekstu.

Realizacija ciljeva studija drugog ciklusa vodi prema fokusiranju ka sljedečim generičkim sposobnostima koje su neophodne u različitim tipovima organizacija i različitim oblastima kako bi diplomirani studenti bili pripremljeni za stalne i ubrzane promjene radnog i životnog okruženja.
Generičke sposobnosti studenta pretpostavljaju:
a/ Sposobnost analize (koja pretpostavlja sposobnosti):

• Identifikacija ključnih elemenata okruženja u kojem se odvija rješavanje problema;
• Definisanje pretpostavki i ciljeva za rješavanje problema;
• Utvrđivanje resursa i kompetencija koji su neophodni da bi se riješio problem;

b/ Sposobnost izbora;

• Sposobnost donošenja odluka;
• Svijest o stepenu neizvjesnosti i rizicima koji su vezani za donošenje odluke;
• Uviđanje implikacija i konsekveci koje donosi izbor;
• Sposobnost argumentovanja i odbrane odluke.

c/ Sposobnost implementacije pretpostavlja:

• Planiranje i organizaciju za izvršenje poslova / zadataka
• Odgovarajuće podešavanje parametara
• Izbor opcije i donošenje odluke
• Argumentovanje i sprovođenje odluke
• Razumjevanje i svjesnost
• Vještine rukovođenja

Studijski programi studija drugog ciklusa Panevropskog univerziteta obezbjeđuju razvoj i sticanje opštih (generičkih) kompetencija nivoa drugog ciklusa kod studenata koje obuhvataju ali se ne iscrpljuju sa sljedećim sposobnostima i vještinama: sposobnošću analize i sinteze, rješavanju problema, sposobnost planiranja i organizovanja, sposobnost donošenja odluka, sposobnost stvaranja novih ideja (kreativnost) i prilagođavanja novim situacijama, vještine upravljanja informacijama (sposobnost da se dobije i analizira informacija iz različitih izvora), timski rad i sposobnost rada u interdisciplinarnim timovima, interpersonalne vještine, sposobnost primjene znanja u praksi i istraživačke vještine, sposobnosti i vještine kreiranja i upravljanja (menadžment) projektima, sposobnost samostalnog učenja, usmena i pisana komunikacija na maternjem i stranom jeziku, etička posvećenost, zatim sticanje produbljenog osnovnog opšteg znanja utemeljenog u osnovnom profesionalnom znanju vezanih za šire naučne oblasti i naučna polja koja su predmet studija, (koja uključuju teorijsko-metodološka znanja bitna za razumjevanje širih teorijskih postavki i koncepta i opštih metodoloških okvira naučnih oblasti), te sticanje specifičnih akademsko-stručnih kompetencija vezanih za uže naučne oblasti i predmete (koji uključuju teorijsko-metodološka, naučno-stručna i opšte-stručna predznanja bitna za razumjevanje sadržaja predmeta ili uže naučne oblasti, aktuelni sadržaj specifičnog znanja odnosnog predmeta/discipline, pristup predmetu, razvoj specifične metodologije predmeta i načina rješavanja problema u toj specifičnoj oblasti, te primjenu znanja).

Kvalifikacije koje student treba da posjeduje iz prethodnog školovanja i koje su uslov uspješnog studija drugog ciklusa:

• posjeduje pokazano znanje i razumjevanje studijske oblasti, stečeno u prethodnom školovanju, koje je podržano naprednim nastavnim sredstvima na nivou koji uključuje osnovne aspekte poznavanja savremenih dostignuča u toj studijskoj oblasti;
• može da primjeni znanje i razumjevanje studijske oblasti na način koji pokazuje profesionalni pristup u radu i struci, i ima kompetencije koje demonstrira kroz promišljanje i iznošenje argumenata i rješavanje problema u svojoj studijskoj oblasti;
• ima sposobnost da prikupi i interpretira relevantne podatke (obično u svojoj stručnoj oblasti) kako bi formirao stručno mišljenje koje uključuje i implikacije koje ti stavovi mogu da imaju na relevantne društvene, naučne ili etičke teme;
• može da prenosi informacije, ideje, probleme i rješenja, bilo stručnoj bilo laičkoj publici;
• razvio je sposobnost učenja koja je neophodna da bi, sa visokim nivoom samostalnosti, mogao da nastavi studij drugog ciklusa.

Kvalifikacije koje obilježavaju završetak drugog ciklusa dodjeljuju se studentu koji:

• posjeduje pokazano znanje i razumjevanje koji su izgrađeni na znanjima, i proširuju i/ili povećavaju znanja koja su uobičajeno povezana sa prvim ciklusom, i koja obezbjeđuju osnovu i mogućnost za originalnost u razvoju i/ili primjeni ideja, često i u istraživačkim kontekstima;
• može da primjeni znanje, razumijevanje i sposobnosti rješavanja problema u novom, nepoznatom okruženju u okviru šireg (ili multidisciplinarnog) konteksta vezanog za njegovu studijsku oblast;
• ima sposobnost uvezivanja znanja i rukovanja sa kompleksnim situacijama, te da formuliše sudove na osnovu nedovoljnih ili ograničenih informacija, uvažavajuči pritom društvenu i etičku odgovornost koja je vezana za primjenu tih znanja i sudova;
• može da jasno i nedvosmisleno prenese zaključke, saznanja i obrazloženje teze koju podupire, stručnoj ili laičkoj publici;
• posjeduje sposobnost učenja koja mu dozvoljava da nastavi proces studiranja, istraživanja i razvoja na način koji može da bude široko samo-organizovan i autonoman.

Deskriptori studija drugog ciklusa:

Studenti bi trebali da su u stanju:

• Da koriste i procjenjuju alate za stručnu analizu;
• Da rade u specifičnim interdisciplinarnim oblastima i djelatnostima i da do visoko-stručnog novoa specijaliziraju tu oblast;
• Da naprave vezu sa funkcijama u organizacijama i asocijacijama u kojima rade sa njihovim okruženjem;
• Da argumentuju principe koje koriste u pronalaženju rješenja za probleme na operativnom, ali i strategijskom nivou;
• Da odbrane predloženo rješenje;
• Da su pripremljeni za donošenje odluka na operativnom i strategijskom nivou;
• Da posjeduju sposobnosti za vođeno istraživanje;
• Da posjeduju sposobnost samostalnog i nezavisnog rada;
• Da posjeduju sposobnosti i vještine rukovođenja, organizacije i komunikacije timova i kompleksnih organizacija, te da razumjevaju dinamiku socijalnih grupa;
• Da izgrade vještinu holističkog (sinergijskog) prosuđivanja i sposobnost kritične procjene strategijskih odluka;
• Da izgrade sposobnosti i vještine sprovođenja promjena u svojem radnom i poslovnom okruženju;
• Da posjeduju međunarodnu mobilnost i razumjevanje različitih kultura.

Obrazovni ishodi bi trebali svim studentima drugog ciklusa da daju vještine da formulišu:

• Pitanja koja se odnose na pozadinu problema;
• Istraživačka pitanja;
• Metodologiju rješavanja problema;
• Analizu problema;
• Zaključke vezane za elaboriranje problema;
• Preporuke vezane za rješavanje problema;
• Preporuke vezane za rješavanje problema;
• Orkestriranje i harmoniziranje timova koji rješavaju problem;
• Prezentaciju problema i komunikaciju u vezi sa problemom;
• Rukovanje tehnologijama, procedurama i metodama za uspješno rješavanje postavljenih ciljeva, projekata i problema

U okviru studija stvoreni su temelji za doživotnu profesionalnu mobilnost i permanentni stručni razvoj.