Menadžment u zdravstvu

Rukovodioci zdravstvenih ustanova za zadravstvene usluge sa 10 i više zaposlenih upravljaju aktivnostima ustanove u pružanju poslovnih usluga vanjskim korisnicima (planiraju, organizuju, vode i kontrolišu), uz nadzor glavnog direktora i izvršnih direktora te uz savjetovanje sa direktorima ostalih organizacionih jedinica preduzeća.

Ti poslovi uključuju:

planiranje, organizovanje, vođenje i kontrolu pružanja usluga vanjskim korisnicima, kao što su različite vrste zdravstvenih usluga, zdravstveno osiguranje, poslovi sa analizama, obrada podataka, istraživanje tržišta, računovodstvo, laboratorijski inžinjering, čišćenje objekata, tehnička ispitivanja i analize, reklamiranje i pakovanje;

• osiguravanje djelotvornog korištenja materijalnih i finansijskih sredstava te osoblja i ispunjavanje planova;
• planiranje i upravljanje dnevnim operacijama;
• kontrolu troškova;
• uspostavu i vođenje operativnih i administrativnih poslova;
• nadziranje primjene propisa o sigurnosti na radu i sličnih postupaka;
• nadgledanje izbora, osposobljavanja i rada osoblja;
• predstavljanje organizacione jedinice u okviru nadležnosti u preduzeću ili izvan njega;
• nadzor ostalih saradnika.

Najopštije generičke kompetencije na nivou svakog od ciklusa obrazovanja, koje mora da posjeduje svaki svršeni student bez obzira na studijski program odn. ustanovu u kojoj je završio visokoškolsko obrazovanje, definisani su:

• Dablinskim deskriptorima (Dublin descriptors), koji predstavljaju skup kriterijuma o očekivanim postignućima i sposobnostima studenata za razlikovanje različitih ciklusa obrazovanja, koji su predloženi od Zajedničke inicijative o kvalitetu (Joint Quality Initiative – JQI), i koji su prihvaćeni kao osnova opisa svakog ciklusa obrazovanja na ministarskom sastanku u Bergenu maja 2005. godine.
• Opštim okvirom kvalifikacija u evropskom visokom obrazovanju (Framework for Qualifications of the European Higher Education – EQF for HE) koji je usvojen na ministarskom sastanku u Bergenu maja 2005. godine.

Ove kompetencije su kategorizovane kao instrumentalne, interpersonalne i sistemske:

• Instrumentalne kompetencije obuhvataju:
  • Kognitivne sposobnosti, razumjevanja i manipulacije idejama i mislima.
  • Metodološke sposobnosti komunikacije sa okolinom: organizovanje vremena i strategije učenja, donošenja odluka ili rješavanja problema.
  • Tehnološke sposobnosti vezane za korišćenje tehno-loških sredstava, računara i primjena vještine upravljanja informacijama.
  • Jezičke sposobnosti kao što su pisana i usmena komunikacija ili znanje stranih jezika.
• Interpersonalne kompetencije: Individualne sposobnosti koje obuhvataju sposobnost izraža-vanja svojih osjećanja, socijalne vještine kao što su inter-personalne vještine, rad u timovima, ili izražavanje društvene i etičke posvećenosti. Ove kompetencije omogućavaju procese društvene interakcije i saradnje.
• Sistemske kompetencije su one vještine i sposobnosti koje se odnose na cjelokupnesisteme. One predstavljaju kombinaciju razumjevanja, senzibiliteta i znanja pomoću čegaće osoba moći da sagleda u kakvom su odnosu pojedini dijelovi i na koji način činecelinu. U ove sposobnosti spadaju sposobnost planiranja promjena u cilju poboljšanjačitavih sistema i stvaranja novih sistema. Za sistemske kompetencije potrebno jeprethodno usvajanje instru-mentalnih i interpersonalnih kompetencija

Kvalifikacije koje predstavljaju uspješan završetak prvog ciklusa (180-240 ECTS bodova) dodjeljuju se studentima koji:

• pokažu znanje i razumijevanje u području studija, koje se nadovezuje na njihovo srednjoškolsko obrazovanje i koje je uobičajeno na nivou prvog ciklusa, uz podršku odgovarajućih resursa za učenje na visokoškolskom nivou (univerzitetskih udžbenika, informacionih i komunikacijskih tehnologija), koje uključuje i aspekte poznavanja naprednih dostignuća u datom području studija;
• mogu da primjene detaljno znanje i kritičko razumijevanje principa vezanih za dato područje studija/discipline na način koji pokazuje profesionalan pristup radu ili struci, te posjeduju kompetencije koje se obično iskazuju sposobnošću formiranja i potkrepljivanja mišljenja i stavova argumentima i sposobnošću rješavanja problema unutar datog područja studija;
• imaju sposobnost da prikupljaju i tumače relevantne podatke (unutar datog područja studija) na osnovu kojih donose sudove koji mogu da sadrže i razmišljanja o relevantnim društvenim naučnim ili etičkim pitanjima;
• mogu primijeniti osnovne metode sticanja znanja i aplikativna istraživanja u datoj disciplini, te su u stanju da odluče o tome koji pristup da upotrijebe za rješavanje datog problema, i svjesni su u kojoj mjeri je odabrani pristup primjeren rješavanju takvog problema;
• mogu iznositi i prenositi informacije, ideje, probleme i rješenja auditoriju koji je specijalizovan za dato područje izučavanja, ali i auditoriju koji nije specijalizovan, uz korištenje odgovarajućeg jezika (a tamo gdje je to primjereno, i jednog ili više stranih jezika) i uz korištenje komunikacijskih tehnologija;
• su izgradili vještine učenja neophodne za dalji studij, uz visok stepen autonomije i akademskih vještina i svojstava neophodnih za istraživački rad, shvatanje i procjenu novih informacija, koncepata i dokaza iz različitih izvora;
• posjeduju temelj za buduće samousmjeravanje i cjeloživotno učenje;
• su stekli interpersonalne vještine i vještine timskog rada, primjerene za zapošljavanje i/ili dalji studij.

Diplomirani studenti zdravstvene njege će uglavnom biti involvirani u različitim aspektima upravljanja i rukovođenja organizacionim jedinicama, ustanovama, organima i organizacijama u oblasti zdravstva, te u planiranju i menadžmentu ljudskih resursa i organizovanju procesa rada.

To vodi prema fokusiranju ka sljedečim generičkim sposobnostima koje su neophodne u različitim tipovima organizacija i različitim oblastima kako bi diplomirani studenti bili pripremljeni za stalne i ubrzane promjene radnog okruženja.

Specifične kompetencije studenata u programu “Menadžmenta u zdravstvu”
Menadžeri odn. rukovodioci u zdravstvu imaju obaveze i odgovornosti ne samo da osiguraju da njihove organizacije dobiju najjaču moguću medicinsku, operativnu, logističku i finansijsku podršku, kako bi podmirili potrebe pacijenata, njihovih porodica i lokalnih zajednica, već i da osiguraju da bolnice i druge organizacije zdravstvene zaštite, u svojim lokalnim zajednicama, služe kao mreže za podršku i sigurnost, obezbjeđujući osnovnu i tekuću njegu svim kategorijama stanovni-štva, a posebno ugroženim kategorijama, kao i pouzdane, ažurne i dostupne informacije o ugroženosti javnog zdravlja i javnih dobara u vremenima kriza.

To su iskusni i stručni profesionalci, kojima je iskreno stalo do kvaliteta njege koju pacijenti dobijaju (jer u ishodištu svoje profesije potiču iz zdravstvene djelatnosti). Oni nisu samo naredbodavci, već partneri sa ljekarima, sestrama i drugim profesionalnim osobljem u zdravstvnoj djelatnosti.

Ekonomska pitanja igraju sve veću ulogu u upravljaju zdravstvenim ustanovama. Iz toga razloga upravljanje bolnicama, farmaceutskim kompanijama ili ustanovama hitne pomoći zahtjeva ne samo kvalifikacije u oblasti medicinskih nauka, već i profesionalna znanja iz oblasti menadžmenta. Ova znanja se obezbjeđuju studijskim programima koji su dizajnirani prema posebnim zahtjevima specifičnih oblasti ili uloge i mjesta u okviru osnovne djelatnosti.

Značajne promjene koje se dešavaju u oblasti zdravstva posljedica su intenzivnog tehnološkog razvoja i primjene naprednih tehnologija u medicinskoj struci, promjena u starosnoj strukturi stanovništva, promjena u standardima usluga zdravstvene njege i zaštite, promjene u pristupu pojedinaca kompleksu očuvanja i unapređenja vlastitog zdravlja i kvaliteta života, inovativnih pristupa u finansiranju i plaćanju usluga njege i zdravstvene zaštite, te dizajniranju dinamičnih sistema isporuke usluga u oblasti zdravstvene zaštite.

Bolnice i klinike nisu samo medicinske ustanove već istovremeno i socijalne i poslovne ustanove. Stoga njima moraju upravljati administratori koji su obučeni da preuzmu odgovornost upravljanja i koji razumiju odn. koji su u stanju da integrišu različite profesionalne, ekonomske i socijalne faktore rada zdravstvenih ustanova.

Osnovni razlozi za osnivanje studija ovog tipa su:

• unapredjenje zdravstvene zaštite;
• proširene mogućnosti akademskog školovanja učenika srednjih medicinskih škola;
• veliko interesovanje medicinskih sestara i tehničara za proširenjem obrazovanja i otvaranjem mogućnosti dodatnog obrazovanja u kontekstu cjelo-životnog učenja (life long learning);
• pozitivna iskustva razvijenih zemalja;
• potrebe za profesionalnim znanjima u oblasti menadžment u zdravstvenoj djelatnosti;
• velike potrebe za kadrovima navedenih profila u razvijenim zemljama, što otvara mogućnost zaposlenja u inostranstvu.

Savladavanjem nastavnog plana i programa studenti stiču ne samo odgovarajuća znanja vezana za teorijsko razumijevanje predmeta, već takođe i specifične vještine odnosno sposobnosti i kompetencije vezane za praktičnu i operativnu primjenu tih znanja, te vještine neophodne za sticanje odgovarajućih profesionalnih kvalifikacija studenata.

Oblast menadžmenta u zdravstvu nudi jedinstvene izazove u profesiji, ali i odgovarajuće nagrade, kako finansijske tako i psihološke odn. emocionalne. U tom pogledu, rukovodioci u oblasti zdravstvene njege imaju mogućnost da značajno doprinesu poboljšanju zdravlja u lokalnim zajednicama u kojima njihove zdravstvene ustanove pružaju usluge, a time i da unaprijede kvalitet života svojih sugrađana.

U okviru studija stvoreni su temelji za doživotnu profesionalnu mobilnost i permanentni stručni razvoj.

Na osnovu obrazovnog profila diplomiranog bachelora i diplomiranog specijaliste zdravstvene njege, u domenu diplomskog, specijalističkog i post-diplomskog studija Univerzitet je kreirao veliki broj operativnih i primjenjenih subspecijalizacija/usmjerenja, koje kvalifikuju studente za stručne odn. ekspertne, administrativne, upravljačke i konsultantske poslove u sektoru zdravstva i to u javnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, rehabilitacionim ustanovama i banjama, sportskim organizacijama i ustanovama, inspekcijskim ustanovama, zdravstvenim fondovima i organima lokalne uprave odn. organima državne uprave.

Diplomirani studenti  menadžmenta u zdravstvu zapošljavaju se na pozicijama profesionalaca u oblasti finansija, logistike, marketinga, planiranja i obrade podataka u zdravstvu.

Diplomirani studenti i diplomirani studenti-specijalisti na studijskom programu “Menadžmenta u zdravstvu” osposobljeni su za prestižna zanimanja i poslove:  referenti, sekretari, administratori, rukovodioci i savjetnici javnih i privatnih zdravstvenih ustanova i fondova, direktori medicinskih ustanova, rukovodioci službi za medicinsko -administrativne i dokumentacione poslove, rukovodioci tehničkih i logističkih službi i službi održavanja, referenti kadrovskih poslova i odnosa s javnošću.