Sestrinstvo

Stručnjaci sestrinstva (diplomirane medicinske sestre ) liječe i brinu se o ljudima kojima je potrebna medicinska njega zbog posljedica starosti, povreda, bolesti ili drugih fizičkih i mentalnih nedostataka, ili usljed potencijalnih rizika po zdravlje. Oni snose odgovornost za planiranje rukovođenja brige o pacijentima, uključujući i nadzor nad drugim zdravstvenim radnicima, radeći individualno ili u timovima zajedno sa doktorima na praktičnoj primjeni preventivnih mjera i mjera izlječenja.

Zadaci uključuju:

• planiranje, pružanje i ocjenu zdravstvene njege za pacijente na osnovu prihvaćene prakse i standarda;
• koordiniranje brigom o pacijentima uz konsultacije sa drugim radnicima i saradnicima zdravstva i članovima zdravstvenih timova;
• razvoj i sprovođenje planova za biološko, socialno i psihološko liječenje pacijenata u saradnji sa drugim zdravstvenim radnicima i saradnicima;
• planiranje i lično pružanje njege, liječenja i terapija uključujući ljekove, i nadgledanje reakcije na liječenje;
• čišćenje rana i stavljanje hirurških zavoja
• nadgledanje bola i neugodnosti kojima su izloženi pacijenti i eliminisanje bola uključenjem lijekova (uključujući sredstva za uspavljivanje) ili korištenjem drugih terapija;
• promovisanje zdravlja i pomoć u sprečavanju narušavanja zdravlja učešćem u programima o zdravstvenom obrazovanju i drugim aktivnostima koje promovišu zdravlje;
• davanje odgovora i informacija o liječenju  pacijentima i njihovim porodicama;
• nadgledanje i koordinisanje radom drugih zdravstvenih radnika i radnika zaduženih za ličnu njegu;
• istraživanje u oblasti medicinske prakse i postupaka i njihovo objavljivanje putem naučnih dokumenata i izvještaja;
• sprovođenje aktivnosti obrazovanja u oblasti njege u kliničkim i društvenim zajednicama.

Najopštije generičke kompetencije na nivou svakog od ciklusa obrazovanja, koje mora da posjeduje svaki svršeni student bez obzira na studijski program odn. ustanovu u kojoj je završio visokoškolsko obrazovanje, definisani su:

• Dablinskim deskriptorima (Dublin descriptors), koji predstavljaju skup kriterijuma o očekivanim postignućima i sposobnostima studenata za razlikovanje različitih ciklusa obrazovanja, koji su predloženi od Zajedničke inicijative o kvalitetu (Joint Quality Initiative – JQI), i koji su prihvaćeni kao osnova opisa svakog ciklusa obrazovanja na ministarskom sastanku u Bergenu maja 2005. godine.
• Opštim okvirom kvalifikacija u evropskom visokom obrazovanju (Framework for Qualifications of the European Higher Education – EQF for HE) koji je usvojen na ministarskom sastanku u Bergenu maja 2005. godine.

Ove kompetencije su kategorizovane kao instrumentalne, interpersonalne i sistemske:

• Instrumentalne kompetencije obuhvataju:
  • Kognitivne sposobnosti, razumjevanja i manipulacije idejama i mislima.
  • Metodološke sposobnosti komunikacije sa okolinom: organizovanje vremena i strategije učenja, donošenja odluka ili rješavanja problema.
  • Tehnološke sposobnosti vezane za korišćenje tehno-loških sredstava, računara i primjena vještine upravljanja informacijama.
  • Jezičke sposobnosti kao što su pisana i usmena komunikacija ili znanje stranih jezika.
• Interpersonalne kompetencije: Individualne sposobnosti koje obuhvataju sposobnost izraža-vanja svojih osjećanja, socijalne vještine kao što su inter-personalne vještine, rad u timovima, ili izražavanje društvene i etičke posvećenosti. Ove kompetencije omogućavaju procese društvene interakcije i saradnje.
• Sistemske kompetencije su one vještine i sposobnosti koje se odnose na cjelokupnesisteme. One predstavljaju kombinaciju razumjevanja, senzibiliteta i znanja pomoću čegaće osoba moći da sagleda u kakvom su odnosu pojedini dijelovi i na koji način činecelinu. U ove sposobnosti spadaju sposobnost planiranja promjena u cilju poboljšanjačitavih sistema i stvaranja novih sistema. Za sistemske kompetencije potrebno jeprethodno usvajanje instru-mentalnih i interpersonalnih kompetencija

Kvalifikacije koje predstavljaju uspješan završetak prvog ciklusa (180-240 ECTS bodova) dodjeljuju se studentima koji:

• pokažu znanje i razumijevanje u području studija, koje se nadovezuje na njihovo srednjoškolsko obrazovanje i koje je uobičajeno na nivou prvog ciklusa, uz podršku odgovarajućih resursa za učenje na visokoškolskom nivou (univerzitetskih udžbenika, informacionih i komunikacijskih tehnologija), koje uključuje i aspekte poznavanja naprednih dostignuća u datom području studija;
• mogu da primjene detaljno znanje i kritičko razumijevanje principa vezanih za dato područje studija/discipline na način koji pokazuje profesionalan pristup radu ili struci, te posjeduju kompetencije koje se obično iskazuju sposobnošću formiranja i potkrepljivanja mišljenja i stavova argumentima i sposobnošću rješavanja problema unutar datog područja studija;
• imaju sposobnost da prikupljaju i tumače relevantne podatke (unutar datog područja studija) na osnovu kojih donose sudove koji mogu da sadrže i razmišljanja o relevantnim društvenim naučnim ili etičkim pitanjima;
• mogu primijeniti osnovne metode sticanja znanja i aplikativna istraživanja u datoj disciplini, te su u stanju da odluče o tome koji pristup da upotrijebe za rješavanje datog problema, i svjesni su u kojoj mjeri je odabrani pristup primjeren rješavanju takvog problema;
• mogu iznositi i prenositi informacije, ideje, probleme i rješenja auditoriju koji je specijalizovan za dato područje izučavanja, ali i auditoriju koji nije specijalizovan, uz korištenje odgovarajućeg jezika (a tamo gdje je to primjereno, i jednog ili više stranih jezika) i uz korištenje komunikacijskih tehnologija;
• su izgradili vještine učenja neophodne za dalji studij, uz visok stepen autonomije i akademskih vještina i svojstava neophodnih za istraživački rad, shvatanje i procjenu novih informacija, koncepata i dokaza iz različitih izvora;
• posjeduju temelj za buduće samousmjeravanje i cjeloživotno učenje;
• su stekli interpersonalne vještine i vještine timskog rada, primjerene za zapošljavanje i/ili dalji studij.

Specifični deskriptori studija zdravstvene njege u programu “Sestrintva”

Po završetku studija diplomanti će imati usvojena znanja i vještine za obavljanje sestrinske prakse, te će biti sposobni:

• raditi po načelima jedinstvene sestrinske njege poštujući individualnost štićenika, primjenjujući holistički pristup i partnerski odnos;
• primijeniti proces sestrinske njege, tj. izvršiti procjenu potreba za zdravstvenom njegom, postaviti ciljeve i odrediti prioritete, planirati i implementirati adekvatne postupke (izvođenje), te evaluirati i po potrebi modifikovati plan njege;
• voditi sestrinsku dokumentaciju i ocijeniti rezultate;
• organizirati sestrinsku njegu za različite korisnike u različitim zdravstvenim i socijalnim ustanovama kao i u njegovom porodičnom okruženju i nadzirati njezino provođenje;
• pratiti rast i razvoj čovjeka kroz sve životne cikluse i poduzimati aktivnosti koje doprinose unapređenju rasta i razvoja;
• suvereno vladati znanjima i vještinama koje doprinose unapređenju zdravlja te poduzimati aktivnosti koje služe održavanju dobrog zdravlja i zaštiti od bolesti pojedinca, porodice i zajednice;
• procijeniti potrebe za edukacijom i primijeniti načela i tehnike podučavanja pojedinca, porodica i zajednice;
• primijeniti adekvatnu komunikaciju sa pacijentima, porodicama, članovima tima i drugima;
• brinuti se za održavanje zdrave i bezbjedne okoline u kojoj korisnik boravi i spriječiti sve rizike;
• vladati znanjem i vještinama praćenja zdravstvenog stanja bolesnika i životno ugroženih i intervenirati u skladu sa ovlaštenjima;
• sudjelovati u planiranju i provođenju dijagnostičkih i terapijskih zahvata koji su ordinirani i provode se pod nadzorom liječnika;
• uključiti se i djelovati u zdravstvenom timu na svim razinama zdravstvene zaštite, kao i sarađivati u multidisciplinarnom timu;
• rukovoditi timom zdravstvene njege, organizirati i rukovoditi sestrinskom službom na svim razinama zdravstvene zaštite;
• razvijati profesionalan odnos i odgovornost, ponašati se u skladu sa zakonskim, moralnim i etičkim normama;
• zalagati se za poboljšanje standarda sestrinske prakse;
• prepoznati vlastite potrebe i mogućnosti daljnjeg učenja, pratiti srodne naučne discipline i znanja primjenjivati u struci, pratiti istraživanja u sestrinstvu i sudjelovati u njima;
• sudjelovati u obrazovanju sestara i ostalih zdravstvenih radnika, a po potrebi i ostalih.

Proces intenzivnog razvoja i primjene visokih tehnologija u medicini, hiperprodukcija informacija i širenje naučnih saznanja, multipliciranje specijalističkih znanja, ali i interdisciplinarnog karaktera savremenih znanja reflektuju se na organizaciju, metodiku i  didaktiku obrazovanja kolaterarnih zanimanja u zdravstvenoj oblasti. To je jedan od glavnih razloga da se programi u obrazovanju tih struka pomjeraju ka zahtjevima višeg i visokog obrazovanja, što postaje standard u obrazovnim sistemima razvijenih država.
Osnovni razlozi za osnivanje studija ovog tipa su:

• unapredjenje zdravstvene zaštite;
• proširene mogućnosti akademskog školovanja učenika srednjih medicinskih škola;
• veliko interesovanje medicinskih sestara i tehničara za proširenjem obrazovanja i otvaranjem mogućnosti dodatnog obrazovanja u kontekstu cjelo-životnog učenja (life long learning);
• pozitivna iskustva razvijenih zemalja;
• potrebe u praksi zdravstvene njege;
• potrebe uvođenja bolonjskih principa u edukativnoj praksi u oblasti zdravstvene njege (trogodišnji diplomski studij, jednosemestralni predmeti, sistem prenosa i akumulacije kredit-bodova, transparentnost stečenog obrazovanja i vertikalna i horizontalna prohodnost, efikasnost i pragmatičnost studija etc.);
• potrebe da se oblast zdravstvene njege i pratečih naučnih disciplina koje obezbjeđuju holistički pristup funkciji zdravstvene njege, studiraju na interdisciplinarni i multidisciplinarni način;
• velike potrebe za kadrovima navedenih profila u razvijenim zemljama, što otvara mogućnost zaposlenja u inostranstvu.

Da bi postigli ove obrazovne ciljeve u studiju prvog ciklusa studenti treba da iskuse različite tipove nastavnih metoda kao što su tradicionalna predavanja i vježbe, seminari, istraživački seminari, projektni zadaci, pedagoške radionice, problemski orjentisane radionice, laboratorijska nastava, demonstracioni časovi, klinička praksa, studentska praksa i praktičan rad, radno orjentisane vježbe, izrada modela, rad na terenu, istraživački rad.

Ciljevi vještina u oblasti sestrinstva mogu se sistematizovati prema sledećim principima:

a) Holistički pristup usmjeren čovjeku
Svaki pojedinac je jedinstveno, cjelovito biće. Svojstva i potrebe svakog pojedinca uslovljeni su nasljednim, konstitucionalnim i stečenim biološkim, psihološkim, socijalnim i duhovnim faktorima nedjeljivim od uslova okoline u kojoj živi. Stoga je jedan od osnovnih principa u pružanju sestrinske njege holistički pristup čovjeku uz njegovo puno poštovanje.

b) Zdravlje i unapređenje zdravlja
Sestrinska praksa temelji se na filozofiji očuvanja i unapređenja zdravlja kao najveće ljudske vrijednosti, prema savremenom shvatanju fenomena zdravlja.

Zdravlje je dinamičan fenomen i svaki pojedinac konstantno teži ostvarenju ciljeva opstanka, rasta, reprodukcije i znanja u okviru svoje životne okoline. Biološki, psihološki, sociokultorološki, ekonomski, ekološki i politički faktori utiču na sposobnosti pojedinaca u obavljanju životnih aktivnosti i održavanju zdravlja. O novom pristupu zdravlju i zdravstvenoj politici kroz unapređenje zdravlja govore dokumenti Svjetske zdravstvene organizacije i savremene definicije zdravlja: “Zdravlje stvaraju ljudi u prilikama svakodnevnog života, gdje uče, rade, igraju se i vole. Zdravlje se stvara brigom za samog sebe i za druge, osposobljenošću da se odlučuje i da se kontroliraju životne okolnosti, te osiguranjem života u takvom društvu koje će omogućiti svim svojim članovima da postignu zdravlje.” (Ottawa,1986.)

“Zdravlje je sa stajališta pojedinca u značajnoj mjeri naslijeđen i odgojem uslovljen proces, ali također dinamičan, potencijalno slobodan i kreativan, tako da je u znatnoj mjeri posljedica učenja i vlastitog izbora, pa prema tome vezan za odgovornost pred samim sobom i drugima.”

Unapređenje zdravlja uključuje djelovanje pojedinaca i cjelokupne zajednice na bitne faktore koji utiču na zdravlje kao što su stanovanje, prehrana, jačanje društvene podrške ugroženim kategorijama stanovništva, suzbijanje ovisnosti i dr. Stoga su bitni zadaci koje treba unapređivati sistemom zdravstvene njege: pristupačnost zdravstvene zaštite, povoljna okolina, socijalna podrška, stilovi života koji vode zdravlju, odlučivanje pojedinca i zajednice o pitanjima zdravlja na bazi dostupnosti relevantnih informacija.

c) Sestrinska praksa kao ishodište

Sestrinska praksa je usmjerena na pomoć ljudima u svakodnevnom životu da spriječe, ublaže ili razriješe probleme vezane za osnovne dnevne zdravstvene potrebe (aktivnosti), ili da se s njima uspješno nose u slučaju bolesti. To je pomoć u unapređenju adaptacije pojedinca, porodice i zajednice. Sestre zajedno s drugim stručnjacima pomažu da ljudi preuzmu odgovornost za zdravlje. Zdravstvena se njega (sestrinska njega) ostvaruje kroz međuljudski proces koji uključuje procjenu, planiranje, primjenu i evaluaciju. Sestre mogu pružati zaštitu tokom cijelog životnog ciklusa, od začeća do smrti, u bilo kojoj tački životnog hoda od zdravlja do bolesti. Njihov je cilj osposobiti ljude da potpuno koriste svoje mogućnosti i postignu najveću moguću samostalnost.

Ciljevi sestrinske njege su:

• unapređenje zdravlja i sprečavanje bolesti,
• vraćanje zdravlja (ozdravljanje, oporavak), te pomoć bolesnima i
• pomoć pri umiranju i ublažavanju patnji.

d) Sestrinsko obrazovanje kao osnova profesije
Obrazovanje sestara je trajan proces koji služi ličnom i profesionalnom razvoju.
Visoko (i više) obrazovanje sestara je formalno priznat program studija, koji čini široku i čvrstu osnovu za opštu sestrinsku praksu i za nastavak obrazovanja na specijalnim područjima zdravstvene njege. Bazičnim visokim obrazovanje smatra se program studija u trajanju od najmanje tri godine.

Po završetku studija diplomanti će biti pripremljeni za obavljanje sestrinske prakse sa sljedećim praktičnim znanjima i vještinama:

• imati primjerena znanja iz bioloških i humanističkih nauka, znanja o ljudskom rastu i razvoju, o konceptu zdravlja i unapređenja zdravlja, znanja iz patofiziologije različitih zdravstvenih problema, znanja o principima učenja i podučavanja, komunikaciji, kao i ostala relevantna znanja potrebna za obavljanje sestrinske prakse;
• biti sposobni upozoriti na etičke dimenzije zdravstvene njege u kadrovskim propustima, nepostojanje politike njege, realizaciju pacijentovih prava, nedostacima opreme, lijekova i sl., koja uključuju pravedno postupanje prema pacijetima u odnosu na druge;
• vladati vještinama sestrinske prakse kao što su: primjena procesa sestrinske njege, uspješna komunikacija sa pacijentima i članovima tima, vođenje sestrinske dokumentacije, osiguravanje bezbjednosti i udobnosti pacijenata, primjena principa podučavanja i učenja, organizovanje sestrinske njege za različite pacijente, primjenjivanje principa donošenja odluka, kritičkog mišljenja i rješavanja problema, primjena principa “socijalne pravde“, sudjelovanje u provođenju dijagnostičkih i terapijskih postupaka;
• sagledavanje cjelokupne pacijentove situacije (porodične, psihološke, duhovne, socijalne) vezane uz njegu pacijenta.
• imati usvojeno profesionalno ponašanje koje se ogleda u: pridržavanju zadataka i primjeni onih intervencija za koje je ovlaštena, prepoznavanju vlastitih potreba za nastavak učenja, sposobnošću funkcioniranja kao odgovoran član zdravstvenog tima, profesionalnim ponašanjem u odnosu na ostale saradnike, zaštitom interesa vlastite struke, prepoznavanjem i potrebom strukovnog udruživanja, praktikovanjem i unapređivanjem standarda sestrinske prakse.

Obrazovni ishodi-I ciklus-Sestrinstvo